Bole suze, bole daljine, plima tuge sad nadolazi.
Okusila sam i otkrila svaku tajnu daljine, i mračnu i onu svijetliju.
I odgovorno tvrdim, da sve što se približava dan kada će doći, sve me više daljina boli. Ali, čim ga vidim, prođe to sve. Hvala Bogu da je tako.
Završili smo i ovo poglavlje našeg života.
Zatvaramo vrata koja smo davno otvorili i ‘uputili’ se, nismo znali ni gdje. :/
Boljelo je, ubijalo, rezalo.. Isparčalo me na komade, ali svaki put je bio tu i trudio se polahko i dio po dio kao slagalicu sklapao kako bi ovo uspjelo. Hvala mu.
Jako se trudio. Ni njemu nije bilo bolje. Trudili smo se, dali sve od sebe. I uspjeli smo 🙂 Nasmijem se svakom ‘prijatelju’ u lice koji je tvrdio da je ovo nemoguće, koji nije davao podršku, koji nije zagrlio kad je boljelo.
Sjedim na balkonu, mislim kako je lijepo izaći kao pobjednik.
Hvala Bogu na strpljenju, snazi, ljubavi jakoj kao stijena, velikoj kao brdo..
Trebalo je svega, volje, želje, .. svega.
Preživjeli smo ovo mi, ljubav posuđivali, dan bili vatra, dan bili voda.
I on je kao i ja shvatio da smo pobjednici i shvatio je šta smo sve preživjeli.
Ovo je stvarno bilo jedno veliko iskušenje i na samom početku smo rekli, ako preživimo ovo, malo šta nas kasnije može uništiti. Trudićemo se da se toga i pridržavamo.
Na ovaj sedmi, koji posljednji obilježavamo kao razdvojeni ( NADAM SE ! ), je bio prelijep. Osjećaj ispunjenosti, osmijeha, veselog lica niko ne može oduzeti.
Preslušah sve naše pjesme na taj dan..
Otvorih album, prelistah ga.. Pregledah sve one prelijepe slike, prisjetih se svakog trenutka. 🙂 Osmijeh na svakoj slici.
Otvorih i kutiju uspomena. Taj naziv sam joj ja dala.
Kad je otvorim, otvorim i srce, dušu.. Puno toga se u kutiji nalazi.
Razloge zbog kojih me voli, zbog kojih ja volim njega.
Abeceda ljubavi!
Slike..
Poruke u boci.. Šta sve ne!
Iskoristila bi’ ovaj post i da mu se zahvalim što mi je pomogao da prevaziđemo sve ovo.. Da se nismo oboje trudili ne bi bilo moguće.
Tek sad shvatam jačinu ove ljubavi, tek sad shvatam koliko ga volim.
Kao i svakog sedmog i ovog sam dobila svoju sliku s natpsiom ” Ja ću te čekati, sjeti se obećanja. ” Ja sam obećala davno i održala obećanje.
Tu sam. Kad god bi otišao i vratio se, znao je ko ga je uvijek čekao, ko mu se najviše nadao i koga je njegov dolazak najviše radovao. Koliko je svaki odlazak bolio, neću ni da pišem, vidjelo se na meni, ali prošlo je i ne želim pominjati. Još malo i biće tu pa ćemo da uživamo zajedno.
Iskreno, malo me strah i kako ćemo funkcionisati stalno zajedno i sve to, ali vjerujem, puno lakše nego dok je bio daleko.
Slika je pobijedila!
Valjda što je posljednja iz dalekog grada, stvarno je svaka od svake bila bolja i ova posljednja je pobjednik.
Svaka svoju priču ima.
Puno toga predstavlja.
Toliko ga volim..
Do kraja neba i nazad. 
Jesi li ti normalna, pa covjece suze mi same teku… 🙁
Ali pozitivno, i svaku ti rijec potpisujem, svaka ti cast! Da ih dozivite jos puno puno. Uz jako puno ljubavi i srece,a i zdravlja. Ljubim teeee! <3 <3
@edinrefika najdraža moja, hvala ti od srca 🙈 baš si me obradovala.
I mi vama želimo sve najljepše, da vas uvijek sreća prati ❤❤